Što je IBS (iritabile bowel syndrome) ili SIC (sindrom iritabilnog crijeva)?

Što je IBS (iritabile bowel syndrome) ili SIC (sindrom iritabilnog crijeva)?

IBS je jedno od najčešćih stanja koje viđaju gastroenterolozi i liječnici primarne zdravstvene zaštite. Procjenjuje se da pogađa 7-15% svjetske populacije. Karakteriziraju ga bol u abdomenu, nadutost, grčevi i promijenjene navike crijeva te ima dubok učinak na kvalitetu života.

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je kronični funkcionalni gastrointestinalni poremećaj koji karakteriziraju bol u abdomenu, nadutost, grčevi i promijenjene navike crijeva (epizode proljeva i konstipacije).

IBS je jedno od najčešćih stanja koje viđaju gastroenterolozi i liječnici primarne zdravstvene zaštite, a povezano je s visokim medicinskim troškovima. Kronična i epizodična priroda stanja ima dubok učinak na kvalitetu života i dnevne aktivnosti.

Podaci o učestalosti IBS-a variraju među državama, a procjenjuje se da pogađa 7-15% svjetske populacije, iako su zabilježene stope veće od 20%.

Učestalost je 1,5 puta veća u žena a pogađa ljude svih dobnih skupina, i odrasle i djecu. 

IBS se pojavljuje u svim dobnim skupinama, uključujući djecu i osobe starije dobi. Međutim, 50% bolesnika kojima je dijagnosticiran IBS navodi pojavu prvih simptoma prije navršenih 35 godina, a prevalencija u osoba starijih od 50 godina je 25% niža u usporedbi s mlađima.

Oko 30% oboljelih redovito traži liječničku pomoć, a procjenjuje se da je u SAD-u 12% (na žalost podataka za RH nemamo) posjeta primarnoj zaštiti i između 30-50% posjeta gastroenterološkoj ambulanti vezano za IBS. Procjenjuje se da je izravni godišnji trošak dijagnosticiranja i liječenja IBS-a u Sjedinjenim Državama između 1,7 i 10 milijardi dolara, a neizravni troškovi u terminima izostanaka, izgubljenih radnih dana, invaliditeta će udvostručiti tu brojku.

Prema tri provedene epidemiološke studije, iako malo zastarjelih podataka (2002, 2008, 2011), pojavnost IBS-a u kontinentalnoj Hrvatskoj (Zagreb 28%, Bjelovarsko-bilogorska županija 26.52%, Osječko-baranjska županija 29.16%) viša je nego u drugim dijelovima svijeta.

Iako je IBS relativno često stanje, često se ne dijagnosticira. Nedovoljna dijagnoza IBS-a ponekad se opisuje kao 'efekt ledenog brijega', pri čemu ima više nedijagnosticiranih nego dijagnosticiranih slučajeva IBS-a.

Kvaliteta života oboljelih od IBS-a znatno je niža od kvalitete života zdrave populacije. Oboljeli mogu izbjegavati društvene događaje, kupovinu, objedovanje i duga putovanja. Spavanje, prehrana i odnosi s obitelji, prijateljima i seksualnim partnerima postaju problem. Radna sposobnost je umanjena i postotak izostanaka s posla je veća. 

Osim mjerljivih fizičkih poremećaja veliki problem predstavljaju i psihijatrijski poremećaji.

Pacijenti se obično žale na brojne tjelesne simptome te često idu od jednog doktora do drugog. Kod oboljelih, osim gastrointestinalnih, javljaju se i fibromialgija (bol u mišićima, ligamentima i tetivama) (49% bolesnika s fibromialgijom ima IBS), sindrom kroničnog umora (51%), kronična zdjelična bol (50%), i poremećaji temporomandibularnog zgloba (vilični zglob zadužen za žvakanje) (64%).

Kroz povijest…

Cijela priča kreće od davnih dana, U 19. stoljeću William Osler je opisao u mladih osoba s psihičkim smetnjama bolest tzv. mukozni kolitis karakteriziran pojavom sluzavih stolica. Oslerova teorija povezanosti psihičke sa somatskom komponentom prevladavala je gotovo jedno stoljeće, a od 1970-ih smatra se da je glavni uzrok muskularna komponenta te se bolest naziva spastički kolitis. Koncept sindroma iritabilnog crijeva prvi je uveo Brown 1950. godine u časopisu Rocky Mountain Medical Journal.

Danas zlatni standard u dijagnostici IBS-a čine Rimski kriteriji, prvi puta obrazloženi na Svjetskom kongresu gastroenterologa 1988. godine u Rimu

Zbog manjka objektivnih testova, dijagnoza IBS-a ostaje temeljena na simptomima.

Do sada su iskušani brojni načini liječenja koji uključuju dodatke prehrani s vlaknima, probiotike, antidepresive, psihoterapiju, promjene u prehrani, akupunkturu i laksative. 

Približno 60 % osoba koje pate od IBS-a vjeruju da određena hrana pogoršava njihove simptome, a istraživanja pokazuju da nesnošljivost i alergije na hranu mogu biti „okidač" za simptome IBS-a.

Za sad ne postoji jedan lijek koji bi bio pogodan za sve bolesnike ali su dostupne razne nefarmakološke i farmakološke metode liječenja.

Unazad nekoliko godina u dijetoterapiji liječenja IBS-a preporučuje se tzv. FODMAP prehrana koju odlikuje nizak sadržaj fermentabilnih oligo-, di- i monosaharida i poliola.

Važna i jedina znanstveno dokazana strategija u liječenju funkcionalnih gastrointestinalnih simptoma je izbjegavanje hrane sa visokim udjelom navedenih kratkolančanih ugljikohidrata.

Dijeta s niskim sadržajem FODMAP-a („low FODMAP“ dijete) sve se više predlaže za liječenje IBS-a. 

Brojne studije utvrdile su pozitivne učinke low FODMAP dijete kod određenih bolesnika s funkcionalnim poremećajem crijeva. Na taj način se znatno smanjila i primjena lijekova te posljedično troškovi vezani uz to.

Nikad nije prekasno da postanete ono što ste u stanju postati. - George ELLIOT

Literatura:

  • Alexander C. Ford: Definitions and Classifications of Irritable Bowel Syndrome. Irritable Bowel Syndrome: Diagnosis and Clinical Management, First Edition. Edited by Anton Emmanuel and Eamonn M.M. Quigley. © 2013 John Wiley & Sons
  • Jakub Fichna: Introduction to irritable bowel syndrome: General overview and epidemiology. A Comprehensive Overview of Irritable Bowel Syndrome: Clinical and Basic Science Aspects. Edited by Jakub Ficha (2020)
  • Grubić et al.: IBS in Croatia, Coll. Antropol. 38 (2014) 2: p. 565–570
  • Bilić A, Jurčić D, Mihanović M.: Funkcionalne gastrointestinalne bolesti: sindrom iritabilnog crijeva. Medicus. 2006;15:p. 63-71.

OZNAKE:

Ivana Maršan Jukić

Ivana Maršan Jukić mag.nutr.

Licencirani nutricionist od strane Monash sveučilišta iz Australije, prvog znanstvenog tima koji se uhvatio u koštac sa ovim velikim problemom.