Izbjegavanje glutena neće smanjiti simptome IBS-a

U današnje vrijeme kad je „gluten“ moderni krivac za široku paletu bolesti trebamo razlučiti neke osnovne pojmove. Postoji autoimuna bolest koja je direktno vezana za gluten a zove se celijakija. IBS je kronični funkcionalni gastrointestinalni poremećaj i karakterizira se sindromom. Bolest ima poznati uzrok i mjerljiv učinak na tijelo dok sindromi nemaju konačne uzroke i njihovi učinci na tijelo nisu lako mjerljivi.

Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je kronični funkcionalni gastrointestinalni poremećaj kojeg karakteriziraju bol u abdomenu, nadutost, grčevi i promijenjene navike crijeva (epizode proljeva i konstipacije). Podaci o učestalosti IBS-a variraju među državama, a procjenjuje se da pogađa 7-15% svjetske populacije, iako su zabilježene stope veće od 20%.

Savjetuje se provođenje prehrane s niskim udjelom FODMAP-a, a ona uključuje izbacivanje namirnica koje se teško probavljaju, kao što su pojedine vrste voća, povrća, mliječnih i pšeničnih proizvoda.

Danas u vrijeme kad je „gluten“ moderni krivac za široku paletu bolesti trebamo razlučiti neke osnovne pojmove. 

Postoji autoimuna bolest koja je direktno vezana za gluten a zove se celijakija.

Celijakija je autoimuna bolest koju karakterizira pretjerani imunološki odgovor na uneseni gluten. Konzumiranje čak i iznimno malih količina glutena može uzrokovati oštećenje tankog crijeva, ometajući apsorpciju hranjivih tvari, što može imati dugoročne zdravstvene posljedice, uključujući osteoporozu i anemiju, kod žena neplodnost. To su samo neki od simptoma koji se vežu za nedijagnosticiranu celijakiju.

Najveća razlika između celijakije i IBS-a je da je jedno bolest, a drugo sindrom. Bolest ima poznati uzrok i mjerljiv učinak na tijelo. Sindromi nemaju konačne uzroke i njihovi učinci na tijelo nisu lako mjerljivi. Simptomi IBS-a ne ostavljaju trajne posljedice na tijelo, dok simptomi celijakije mogu uzrokovati oštećenja i promjene u probavnom sustavu te indirektno uzrokovati cijelu kaskadu ostalih bolesti koje se na prvi mah ne mogu povezati sa celijakijom.

Razlikovanje između njih je važno jer dijagnosticirana celijakija podrazumijeva cjeloživotnu prehranu bez glutena, a s obzirom da je bolest postoje točno definirane imunološke, biokemijske, patohistološke tehnike kojima se nedvojbeno celijakija dijagnosticira. U jednom od naših tekstova ćemo se detaljno pozabaviti tom temom.

Uobičajena hrana (osobito pšenica, raž i ječam) izaziva simptome u ova dva stanja, uzrokujući zbrku među pacijentima u pogledu odgovorne komponente hrane; gluten kod osoba s celijakijom i fruktani kod osoba s IBS-om. Osobe koje pate od IBS-a zato često izbacuju gluten iz prehrane.

FODMAP su ugljikohidrati, a gluten je protein.

Gluten je protein koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži – osigurava strukturu, elastičnost, zadržavanje vlage i okus kada se koristi u prerađenoj hrani poput tijesta i kruha.

Hrana na bazi pšenice također je bogata FODMAP spojevima (uglavnom fruktanima). Fruktani su dugi lanci fruktoze spojeni zajedno i imaju ulogu u skladištenju ugljikohidrata u proizvodima biljnog podrijetla i nalaze se u mnogim namirnicama, tj. kruhu i žitaricama (pšenica, raž, ječam) ali i u češnjaku, luku, artičokama, prokulicama itd.

Pojedinci s IBS-om često prijavljuju da prelazak na dijetu bez glutena poboljšava njihove simptome – brojna istraživanja se bave temom glutena.

Prvotno se smatralo da osobe koje su na dijeti bez glutena zbog poboljšanja gastrointestinalnih simptoma imaju necelijakijsku preosjetljivost na gluten (NCGS). 

Ovo je tema o kojoj se prilično raspravlja, budući da sad znamo da fruktani mogu biti okidači za pojavu simptoma kod određenih pojedinaca, a ne gluten.

Mnogobrojne studije su dokazale postavljenu hipotezu. 

Možemo navesti kao primjer studiju iz 2021. koja je objavljena u Američkom časopisu za klinički nutricionizam.

Metoda: Studija je provedena kao kontrolirana double blind, placebo, randomizirana klinička studija u ustanovi u Uppsali od rujna 2018. do lipnja 2019. Sveukupno je 110 sudionika ispunjavalo kriterije IBS Rim IV, s umjerenim do teškim IBS simptomima, Nasumično su raspoređeni i 103 sudionika (90 žena, 13 muškaraca) je završilo kliničko ispitivanje. Kroz cijelo vrijeme studije sudionici su bili na dijeti s minimalnim sadržajem FODMAP-a i bez glutena. Sudionici su nasumično raspoređeni te su tjedan dana bili na dijeti s visokim udjelom FODMAP-a (50 g/dan) tjedan dana na dijeti s čistim glutenom (17,3 g/dan) i tjedan dana na placebo uvijetima. Između svakog tjedna provodio se tjedan čišćenja na dijeti s minimalnim sadržajem FODMAP-a i bez glutena 

Rezultati: Kod sudionika s IBS-om (n = 103), FODMAP-ovi su uzrokovali više IBS simptoma (prosjek 240 [95% CI: 222, 257]) nego placebo (198 [180, 215]; P = 0,00056) ili gluten (208). [190, 226]; P = 0,013). Također nisu pronađene razlike između placebo i glutenskih skupina (P = 1,0). 

Zaključak: Kod sudionika s IBS-om, FODMAP-ovi su imali statistički značajan učinak na tipične simptome IBS-a, dok gluten nije imao nikakav učinak. 

Velike interindividualne razlike u odgovorima na intervencije zahtijevaju daljnje detaljne studije kako bi se identificirali mogući uzroci i omogućilo individualno predviđanje odgovora. 

Literatura:

• Ispiryan, L., Zannini, E., & Arendt, E. K. (2022). FODMAP modulation as a dietary therapy for IBS: Scientific and market perspective. Compr Rev Food Sci Food Saf, 21, 1491–1516
• Zipser RD, Patel S, Yahya KZ, et al. Presentations of adult celiac disease in a nationwide patient support group. Dig Dis Sci 2003;48:761-4.
• Michał Sienkiewicz: Diet in irritable bowel syndrome. A Comprehensive Overview of Irritable Bowel Syndrome, 2020: p. 183 – 204.
• Nordin E, Brunius C, Landberg R, Hellström PM. FODMAPs, but not gluten, elicit modest symptoms of irritable bowel syndrome: a double-blind, placebo-controlled, randomized three-way crossover trial. The American Journal of Clinical Nutrition. 2021.